Friday, July 16, 2010

DOK BROJIM PERLICE

Svaka perla jedna zelja!
Zelje mi velike i daleko putuju. Dostizu morske talase i nose u sebi teska zrna morske soli. Traze nove boje u morskim dubinama, dodiruju dno i ponovo traze put ka povrsini .... Zatim sve ispocetka!

Odbrojavam velike brojeve i misli mi putuju u buducnost. Zato je ogrlica dugacka, u dve boje i vise nizova. Narukvica mozda i nije narukvica nego samo jos jedna kratka ogrlica, tek da se nadje pri (na) ruci.



Misli sam okruzila cokotima i zelenilom nad kojim strepim. Prejaki su zraci Sunca i suvise su suza prolili kisni oblaci po meni. Boli svaka zelena perla i zabadam je u jesenje nade i zelje. Jutarnja rosa blazi moj bol.



Kad pruzim ruku, pruzam je od srca! Beskrajne brojeve nizem oko vrata i saljem tople misli sklupcane u perlice za narukvicu boje meda. Najlepse zelje vezem satenskom masnom da budem sigurna da se nisam zabrojala ni ovoga puta.

4 comments:

Jolanda said...

Radice,
Divnih li ogrlica, posebno ova zadnja (3.) podsjeća ne na koralje.
Lp

Drangulije said...

ohohoo... pa ovo je zanimljivo...
sta li ce tek biti u nastavku?

Mojca said...

neverjetno se razumeš s perlicami... prefinjeno in dovršeno... skratka, krasno.

Unknown said...

Gledala sam u `ucila` od `majstorice-perlice`, moje drage Cajke i po obicaju ubacila par svojih idejica...
Uzivam u njihovom svetlucanju i promenama koje na njima izaziva podloga na kojoj `stoje`!
Krenulo je od `korala`, `preslo` preko `grancica`, a sada mi se nesto gomilaju u dugacke nizove..... :)!
Hvala na lepim primedbama drage moje, :)*