Friday, July 16, 2010

DOK BROJIM PERLICE

Svaka perla jedna zelja!
Zelje mi velike i daleko putuju. Dostizu morske talase i nose u sebi teska zrna morske soli. Traze nove boje u morskim dubinama, dodiruju dno i ponovo traze put ka povrsini .... Zatim sve ispocetka!

Odbrojavam velike brojeve i misli mi putuju u buducnost. Zato je ogrlica dugacka, u dve boje i vise nizova. Narukvica mozda i nije narukvica nego samo jos jedna kratka ogrlica, tek da se nadje pri (na) ruci.



Misli sam okruzila cokotima i zelenilom nad kojim strepim. Prejaki su zraci Sunca i suvise su suza prolili kisni oblaci po meni. Boli svaka zelena perla i zabadam je u jesenje nade i zelje. Jutarnja rosa blazi moj bol.



Kad pruzim ruku, pruzam je od srca! Beskrajne brojeve nizem oko vrata i saljem tople misli sklupcane u perlice za narukvicu boje meda. Najlepse zelje vezem satenskom masnom da budem sigurna da se nisam zabrojala ni ovoga puta.